Dragi naši,
Kada sam pre više od dvadeset dana pisao prethodnu kolumnu, nisam ni sanjao kako će se sve ubrzati i promeniti naš svakodnevni život. Ali, desilo se. Uvedeno je vanredno stanje, policijski čas, korišćenje maski nam je postala uobičajena navika, stariji ne izlaze iz svojih domova, kao da nam se svet okrenuo naopačke. Sreća je da ipak nekako suzbijamo naglo širenje zaraze, što nam je obezbedilo dodatno vreme da pripremimo zdravstvene ustanove za one teže slučajeve obolevanja.
Kao i svaka kriza, i ova donosi nešto loše, ali i nešto dobro. Izgleda da smo bar za milimetar povećali naše razumevanje zajedništva i koliko je to bitno da se međusobno poštujemo i pomažemo. Mi u Gomex-u imamo čak i problem sa dobrovoljcima, uglavnom mlađim ljudima, koji žele da nam pomažu u radnjama. Zaista smo im zahvalni, ali za sada funkcionišemo kako-tako, a manji broj ljudi u prodavnici znači i više zdravstvene bezbednosti. U svakom slučaju, lepo je kad vidite da solidarnost ipak živi.
A živi i humor. Većina nas je na nekoj od socijalnih mreža ili na aplikacijama putem kojih razmenjujemo video klipove, slike i viceve. Čini mi se da se smanjio broj zlonamernih postavki i uglavnom se dele vedriji sadržaji, neki sa beskrajno puno duhovitosti. To je ono što čoveka deli od ostalog živog sveta, taj duh da se i u teškim situacijama vidi vedrija strana. Sada se pokazala i dobra strana društvenih mreža. U ovakvim situacijama straha, usamljenosti, ograničenja kretanja, normalno je da ljudi budu malo više depresivni, ali internet savladava sve te prepreke i uz malo organizacije, život ipak nekako ide dalje.
Sve će ovo proći, manje ili više bolno, ali ipak će proći. Nadam se samo da ovo neće biti iskustvo koje ćemo začas zaboraviti i vratiti se našem starom načinu života po principu „U se i u svoje kljuse“. Ako nam je ova epidemija išta pokazala, to je da je svet mali i da nijedan čovek nije ostrvo, kao što je jedan pisac rekao. Možda se razlikujemo po boji kože, obliku očiju, navikama, ali svi bolujemo od istih bolesti i toliko smo blizu jedni drugima i toliko zavisimo jedni od drugih da je rasprava o našim različitostima bespredmetna. Taman da smo jedni sa Marsa, a drugi sa Venere i da jedni imamo tri, a drugi četiri noge, sudbina nam je zajednička.
Dragi naši potrošači, zbog nastale situacije, ovaj broj Porodičnog magazina će izaći samo u elektronskom obliku. Akcijska sniženja cena proizvoda će biti kao i do sada, jedino će izostati štampano izdanje, nadam se samo broj ili dva.
I jedan savet za kraj. Radi se o mom ličnom iskustvu. Gledajte vesti najviše dva puta dnevno, ujutru i uveče. To će biti dovoljno da budete dobro informisani. Ostalo vreme iskoristite za obrazovne i zabavne sadržaje, za druženje sa porodicom. Meni je to pomoglo da optimističnije gledam na budućnost.