Dragi naši,
Počela je nova školska godina, neizvesnija nego ikada. Čak i kada se ratovalo, održavanje nastave nikada nije dovođeno u pitanje. I u najgorim katastrofama škola se prekidala na par dana, a zatim nastavljala na ovaj ili onaj način.
Sada je sve drugačije i umesto da napravimo neki dogovor, uglavnom se svi spremamo da prebacimo odgovornost na onog drugog - roditelji na škole, škole na roditelje, a o ministarstvu da ne pričam...
Jasno je da će šteta nastala izostankom kvalitetne nastave biti velika i dugotrajna, kao što je i jasno da je zdravlje dece najvažnije. Postavlja se pitanje od milion dolara - Kako pomiriti nasušnu potrebu za obrazovanjem i isto tako nasušnu potrebu za bezbednošću?
Ne postoji čarobni štapić koji će nam osigurati bezbednu nastavu. Priroda virusne infekcije je takva da za sada ne postoji siguran način zaštite, sreća je da je po svemu sudeći opasnost za decu manja nego za odrasle. Mogao bih ovako da navodim bezbroj primera za i protiv i da se ni za milimetar ne približim otkrivanju spasonosnog odgovora - šta učiniti?
Imam jednog momka od 13 godina i on je jedva dočekao da ponovo krene u školu. Razgovarali smo i on se jasno izjasnio protiv „online škole”. Nije mi bilo drago, jer sam uplašen kao i svi roditelji, ali nekako sam prelomio u sebi i zaključio da je to rizik koji se mora prihvatiti.
Nema idealnog, niti sigurnog rešenja. Postoji samo veća ili manja mogućnost negativnog događaja. Nošenje maski, distanca i pranje ruku značajno smanjuju mogućnost zaraze i to je ono razumno što možemo učiniti. Hoće li se pojaviti žarište u nekoj školi? Prilično sam siguran da hoće, ali verujem da se to neće pretvoriti u buktinju. Jesam li u pravu? Ko zna, niko ne zna... Samo sam siguran da, ako se neko pojavi sa instant spasonosnim receptom, verovatno će nas prevariti.
Ko zna???
Ps. Platili smo knjige za sedmi razred negde oko 18000. Ako ne znam šta da radim oko korone, ovde sam siguran da su knjige preskupe. :)