Dragi naši,
Prošli su i odmori. Ove godine sam bio srećne ruke pa sam sa familijom proveo zaista okrepljujući odmor. Brinuo sam da li će firma moći bez mene, ispalo je da može. Sve je funkcionisalo, a da mi telefon nije nijednom zazvonio. Nešto mislim, koliko nam god to teško padalo ipak smo svi mi lako zamenjivi, a na kraju krajeva, nije to ni tako loše kad nas zaobiđe koja briga. Tu su mlađi, pa neka brinu :)
Kolege su bile vredne i verovatno ste primetili da smo proširili naš asortiman kobasica urađenih po originalnim recepturama. Radi se o mađarskim Debreciner kobasicama, nemačkoj kobasici sa sirom i Frankfurter kobasici (to je ona viršla što se ne guli i koja puca kada je zagrizete :)). Krenula je i prodaja Weisberg toaletnog papira koji treba da vam obezbedi puno dobrog papira za malo novaca.
Idemo dalje... osluškujemo vaše želje i pokušavamo da vam izađemo u susret. Para nešto i nema, a nešto se i ne sećam kad ih je baš bilo. Spadam u generaciju koja se seća “druga Tita”, ali kada zanemarimo emocije koje nam donose sećanja iz mladosti, čini se da ni tada nije bilo nešto sjajno.
Izgleda da ljude više boli nepravda nego nemaština pa se zbog toga i tog vremena sećamo sa nostalgijom. Idemo dalje... iz ovih cipela se ne može.
Pare treba dobro rasporediti i čuvati od zavodljivih ponuda. Mi ćemo vam spremati kobasičarske zamke od kojih će vam voda poći na usta, pa kom obojci - kom opanci.