Dragi naši,
Ova korona nam je baš zakomplikovala život. Pred nama je najlepši slavski period, a mi ne znamo šta bismo. S jedne strane, Slava je Slava i mora da se slavi, a sa druge strane i korona je korona i mora da se poštuje. Nemački lekari su utvrdili (a njima uglavnom treba verovati) da je postotak smrtnosti baš od korone negde oko 0,35% i to ne izgleda zastrašujuće, ali kada pomislite da biste baš vi mogli biti jedan od tih „beznačajnih“ 0,35%, zastane vam knedla u grlu.
Ako ste vernik, verujete da je sve u božjim rukama i to već izgleda malo lakše. Ipak, ima neko iznad vas ko brine o vama i kada sami ne brinete, ali ima i ono „Pomozi sebi pa će ti i Bog pomoći“, što znači da ništa ne prolazi bez lične odgovornosti.
Škole rade, ljudi idu na posao, slavi se tu i tamo, ali život ipak ide nekim svojim tokom. Koliko vidim, vraćamo se na običaje iz Ivkove slave. Verovatno ćemo slaviti više dana, pa kad ko dođe na red. Nije isključeno da će se pojaviti problem - ko je bio pozvan prvog dana, a ko poslednjeg - što bi moglo pokvariti neka prijateljstva, a možda će se i Štab „privesti pameti“, pa uvesti neke posebne mere baš za slave. Naime, možda bi se moglo dozvoliti i veće okupljanje s obzirom da se tokom slave vrši obilno i kontinuirano dezinfikovanje alkoholom (doduše, samo 40%), pa bi se i to trebalo uzeti u obzir.
Pokušao sam da budem duhovit, što ne spada u moje jače strane :) ali život zaista mora ići dalje. Lakše je biti pozitivan i optimističan, a i zdravije je. Ja ću Slavu slaviti, samo u krugu najbližih i uz razumne mere opreza. Ko kašljuca, nek se samoizoluje, a pečenje i kolače će dobiti pouzećem.
Slava je porodični praznik izuzetnog značaja. Ona je u ovom narodu prisutna vekovima i kod verujućih i kod onih drugih. Postala je nacionalni simbol. Nekada se pretvarala u ono što je Balašević u drugom kontekstu nazvao „Paradom pijanstva i kiča“, pa je možda pravo vreme da se sve to svede na prikladnu meru. Ako nas je korona nečemu naučila, to je da bi trebalo da budemo skromniji. Ako nemate sreće, neće vam pomoći ni slava, ni bogatstvo i zato prst na čelo.
Kao i kod svega u životu, stvar je u umerenosti.