Dragi naši,
Pre nekoliko brojeva sam pisao o postupku koje su povele neke istočnoevropske države protiv proizvođača koji pod istom etiketom prodaju proizvode različitog kvaliteta, zavisno od toga da li se prodaju na istoku ili zapadu Evrope. Ne moram isticati da ni u jednom slučaju se nije desilo da se proizvod boljeg kvaliteta prodaje na istoku. Naprotiv.
Problem je došao do Evropske komisije (Vlada EU) i predsednik komisije Junker se saglasio da problem postoji, da ga treba rešavati, ali da to nije ništa tako ozbiljno da bi zahtevalo neku brzu akciju. U prevodu, multinacionalne kompanije koje uglavnom neguju ovakvu naopaku praksu su toliko jake i uticajne da ovakve inicijative mogu da razvuku sve dok i same ne zaključe da je vreme za promenu poslovne politike.
U čemu je u stvari problem?
Dragi naši,
Domaće ili strano? Otvoriti granice ili uvesti carine? Štititi privredu ili ostaviti nesputano tržište?
Ovo su večna pitanja svake nacionalne ekonomije, a posebno onih malih kao što je naša. Pitanje nije lako iako bi svi voleli da odgovori budu jednostavni. Ekonomija nije u crno-belim tonovima, već više u sivim, a to je izvor stalnih problema.
Nikad niste sigurni ko je u pravu. Granica između štetnog i korisnog je nekada vrlo tanka.
Ako otvorite tržište i pustite nesmetano delovanje velikih multinacionalnih kompanija, jasno je da posle nekog vremena neće biti iole značajnije ekonomije u vlasništvu domaćih lica. Velike kompanije jednostavno imaju takav izvor sredstava i toliko su velike da bez problema mogu da posluju određeno vreme sa gubitkom. Građani ovaj period prepoznaju kao „zlatni“ period kada je sve jeftino.
Dragi naši,
Hoće li internet uništiti trgovinu kakvu još uvek poznajemo? Hoćemo li u bliskoj budućnosti samo sedeti u svojim domovima i tipkati po svojim telefonima, a roba će samo stizati? Hoće li... hoće li... i još hiljadu sličnih pitanja muče današnje trgovce na malo.
Mnogi već razmišljaju da li da ulažu u svoje prodavnice ili da se polako prebacuju na internet. Već postoje i neka srednja rešenja, tzv. „pametne prodavnice“, gde samo uzimate robu, stavljate u korpu, a sistem prepoznaje šta ste uzeli, veže se za vaš telefon i skida vam iznos sa računa. Izgleda lepo, ali i zastrašujuće.
Zgodno je da ne stojite u redu i da što brže obavite posao kupovine, ali nije baš prijatno da vam novci odu sa računa tek tako, na temelju nekog tajnovitog kompjuterskog programa.
Nije loše kada vam robu donesu pred vrata, ali nije loše ni porazgovarati i posavetovati se sa lokalnim trgovcem i, na kraju krajeva, nije loše otići među ljude, pa makar i u lokalnu prodavnicu.
Dragi naši,
U novom broju Porodičnog magazina donosimo vam mnogo šarenih, lepršavih, letnjih tema koje bi trebalo da nas razonode, edukuju i pomalo otrgnu od sive svakodnevnice.
Pre svega vam predstavljamo nagradni konkurs koji smo osmislili u saradnji sa vašom i našom omiljenom Cedevitom. Ideja je uvek kod ovakvih akcija da se pospeši prodaja, ali ovoga puta sa veoma dobrim razlogom. Putovanje u Grčku za 4 osobe, pa malo li je? Naravno tu su i sjajne torbice i mini dušeci... vaše je samo da se osvežite.
Bez obzira na to koliko se vas, baš u ovom trenutku, sprema da krene na odmor ili tek planira i osmišljava svoje putovanje, većina tekstova je usmerena ka odmoru i opuštanju.
Govorićemo o letnjim mesnim specijalitetima, integralnom keksu i drugim raznim vrstama keksa, pivskom kvasu, hidriranju organizma kod dece, dezodoransima u stiku...
Dragi naši,
Spremam se za odmor. Da me neko vidi kako se radujem, sigurno bi mislio da radim kod nekog nezgodnog “gazde” pa jedva čekam da mu vidim leđa.
Kako god, jedva čekam da prestanu sastanci, telefoni i rano ustajanje. Već sam pisao o tome. Odgovarajući odmor je preduslov za uspešan posao. Kada sam premoren sporije razmišljam, lako se iznerviram, reagujem na beznačajne sitnice, a to nikada nije dobro za posao.
Kada ste premoreni, uglavnom strada porodica jer na njih najlakše možete da se ispraznite - oni “moraju” da vas razumeju. Na poslu pričate, smeškate se, razložno odgovarate i na najgluplje zahteve, a kod kuće ćutite, sedite pred televizorom kao mrtvac i izderete se i na najmanju primedbu ostalih ukućana. Priznaćete, to nije dobra kombinacija i zato rasporedite posao i odmor.
Dragi naši,
Sećate li se pesme Bore Čorbe: “Pravila, pravila, da bi te udavila ili kičmu savila...”? Čitam neke nove propise pa mi ova pesma sve više pada na pamet. Bora je napiso ovu pesmu davne 1982. godine i prilično sam siguran da nije bio svestan koliko je proročku pesmu napisao. To je vrednost umetnika. Nekada osete puno više nego što razumeju.
Sve je više pravila i sve dublje zadiru u našu privatnost, pa je nekada teško razlučiti šta je to opravdano, a šta je to ograničavanje slobode običnog građanina. Čini se kao da nam država želi poručiti da smo mi malo priglupi i da ona bolje zna šta je za nas dobro od nas samih. Kada malo razgrnete prašinu ipak se mogu uočiti različiti interesi.
Velike kompanije preko svojih lobista promovišu razna pravila koja opravdavaju brigom za dobrobit potrošača, a u stvari pokušavaju da otežaju posao malim privrednicima i tako istisnu konkurenciju.
Dragi naši,
Proslavili smo 22. rođendan. Svaki ovakav jubilej je prilika da se malo okrenemo iza sebe i da svedemo račune.
Šta je GOMEX danas? Da li je zadovoljan?
Baš kao što godine govore, mi smo jedan mlađi momak/devojka (da se neko ne uvredi :)) koji je pun snage i vere u budućnost. Više je želje nego pameti ili iskustva, ali u tim godinama to je i normalno. Ako sa 22 godine ne misliš da si najpametniji i sposoban za nemoguće :)... Kada ćeš?
Stariji više vole sigurnost, a mlađi promene, izazove i uzbuđenja. Stariji donose stabilnost, a mlađi razvoj. Možda poređenje i nije najsrećnije, ali mi se zaista trudimo da idemo u skladu sa našim godinama i zato cela ekipa mlađih GOMEX-ovaca stalno izmišlja nešto novo.
Dragi naši,
Uskoro nas očekuju promene u našem i vašem “Porodičnom magazinu”. Želimo da ga pretvorimo u novine zabavno-informativnog karaktera gde bi kroz zabavne sadržaje u stvari davali dodatne informacije o proizvodima koji su bitni za kvalitet života svih nas.
Pokušaćemo da angažujemo najeminetnije stručnjake iz sfere prehrambene industrije koji bi nam objašnjavali kako da prepoznamo kvalitet, kako da izbegnemo da nas neko prevari putem primamljivih propagandnih poruka, kako da sa raspoloživim novcem napravimo zdravu i ukusnu hranu za svoju porodicu.
Pokušaćemo i sa intervjuima sa poznatim osobama koji bi nam pričali kako se odmaraju, kako pripremaju hranu, koja su im omiljena jela i sve tako redom. Pokušaćemo da vam na lak i razumljiv način približimo one bitne informacije kako bi za vaš novac dobili najveću vrednost, ali i da uporedite ono što GOMEX radi sa radom ostalih konkurenata. Verujemo da bi u tom upoređivanju dobro prošli.
Dragi naši,
Kada god radimo analize prigovora potrošača, redovno zaključujemo da se više od 60% odnosi na ljubaznost zaposlenih, 20% na pogrešno isticanje cena, a na sve ono ostalo otpada jedva 20%.
Problem je jasan, ali rešenje nije tako jednostavno. Analizom prigovora na ponašanje prodavaca došli smo do zaključka da je jedan deo razloga u karakteru pojedinaca. Jednostavno neki ljudi nisu za ovaj posao. Teško komuniciraju sa drugim ljudima, nisu za timski rad, problem im je da se osmehnu, a neki misle da je ljubaznost prema nepoznatim ljudima – poniženje.
Drugi deo problema se odnosi na nedovoljnu obuku. Nekada je za rad u trgovini bilo dosta malo talenta, osmeh i dosta dobre volje. Danas je posao trgovca vrlo zahtevan. Morate poznavati rad na kompjuterima, razumevati psihologiju kupaca, pratiti zalihe, proveravati deklaracije... i sve to za male pare. Tako je to u Srbiji, ali i u bilo kojoj drugoj zemlji.
Dragi naši,
Afera “Agrokor” nam je zakucala na vrata. Skoro svaki dan dobijem po neki zahtev za komentarisanje nastale situacije.
Iskreno, pravim se malo važan, pošto sam već odavno upozoravao na mogućnusti negativnog scenarija nakon preuzimanja “Mercatora” od strane “Agrokora”. I onda sam mislio, a i sada mislim, da je to bila veoma riskantna, ali legitimna poslovna odluka Ivice Todorića. Mogao je da napravi ogroman uspeh, ali i da propadne. Desilo se ovo drugo.
Doduše, on lično sigurno nije propao, ali pred njegovim firmama i zaposlenima je zaista težak period. S druge strane, zaista ne znam šta je Srbija dobila kada je odobrila spajanje te dve velike firme. Čini mi se samo dodatni teret za lokalne dobavljače koji su od dva velika kupca, ali ipak međusobno suprostavljena konkurenta, dobili jednog duplo većeg koji je samo izašao sa još većim zahtevima na teret lokalnih dobavljača.
Dragi naši,
Svakog dana možemo ispratiti poneku vest o tome kako su potrošači nekako oštećeni ili prevareni. Kada se sve te vesti slože, može se dobiti utisak da živimo na Divljem zapadu i da se naši stanovnici nalaze u velikoj opasnosti. Da li je tako?
Iz ličnog iskustva (kao prevareni potrošač :)) uverio sam se da ima svakakvih trgovaca ili proizvođača koji su spremni na svakojake marifetluke kako bi došli do “leba bez motike”, što kaže Lala, ali tu se radi o manjem broju kompanija koje na ovaj ili onaj način na kraju neslavno nestanu sa poslovne mape. Sve ozbiljne kompanije su svesne da žive od zadovoljnih, a ne prevarenih potrošača. Opasne su multinacionalne kompanije koje su toliko velike i jake da mogu uticati na donošenje zakona i na taj način mogu svoje petljanje sa kvalitetom proizvoda ili usluga da provuku kroz neku rupu u zakonu.
Opasni su i monopolisti kao što su elektroprivreda, pošta, kablovski operateri... na žalost, ima ih puno. Statistika govori da najveći broj pritužbi dolazi baš na rad tih kompanija. Razlog je jednostavan - oni nemaju konkurenciju pa ne moraju ni da brinu o zadovoljstvu potrošača. Šta učiniti?
Dragi naši,
A sada malo o cenama. Iako sam profesionalni trgovac, sa razočarenjem sam shvatio da u stvari ne znam šta je to prava ili “poštena” cena nekog proizvoda. Kada malo uđete u ovu problematiku, vrlo brzo dođete do iznenađujućeg zaključka da jeftin proizvod u stvari nekada i nije tako jeftin. O čemu se radi?
Nekada se cena proizvoda formirala tako što su se na cenu materijala zaračunavali troškovi proizvodnje i neka projektovana zarada. Sve je manje firmi koje tako određuju cenu proizvoda. U velikim kompanijama postoje posebna odeljenja za tzv. “prajsing” (engl. “priceing”) ili na srpskom - odeljenje za određivanje cene proizvoda. I ovde se utvrđuje proizvođačka cena proizvoda, ali ona često nema veze sa maloprodajnom cenom. Koriste se tzv. fokus grupe, odnosno grupe kupaca koje su zainteresovane za taj proizvod, pa se ispituje koliko su oni spremni da plate za taj proizvod. Dakle, nije važno kolika je proizvodna cena, već koliko je ko spreman da plati taj proizvod. Kod dobro osmišljenih proizvoda dešava se da su kupci spremni da plate i nekoliko puta veći iznos nego što je to realno.
Dragi naši,
Domaće ili uvozno? Ovo je česta dilema domaćih potrošača. Šta god mi pričali, dobar deo potrošača se radije opredeljuje za inostrane proizvode smatrajući da se radi o proizvodima boljeg kvaliteta. Da li su u pravu?
Da nije zlato sve što sija potvrdili su i na sastanku Višegradske četvorke (Slovačka, Češka, Poljska i Mađarska) gde su predstavnici ovih zemalja najavili da će zatražiti od EU da spreči praksu po kojoj su istoimeni proizvodi u Zapadnoj Evropi kvalitetniji nego isti ti proizvodi na tržištu Istočne Evrope. Nešto pre toga, u Hrvatskoj je izvršeno upoređivanje kvaliteta 22 proizvoda i nedvosmisleno je zaključeno da su neki proizvodi koji se prodaju u Hrvatskoj lošijeg kvaliteta nego ti isti proizvodi u Nemačkoj.
Kako naš narod kaže: “Ne moraš popiti more da bi znao da je voda slana”. Prilično je jasno da određene kompanije istočno tržište smatraju manje zahtevnim, a i manje platežnim pa, želeći da izbegnu pad svoga profita, jednostavno kvare kvalitet proizvoda i tako ostvaruju zaradu. Naravno, ovo nisu nezdravi ili štetni proizvodi, samo su slabijeg kvaliteta od zapadnih parnjaka, a to kompanije pravdaju “specifičnim lokalnim ukusima” - odnosno “šio mi ga Đura” :)
Dragi naši,
Počela je nagradna igra koja treba da zabavi ljude, ali i da podigne svest građana koliko je u zajedničkom interesu da svi plaćaju porez. Pošto sam bio jedan od inicijatora ove nagradne igre, dosta sam razgovarao sa različitim ljudima i ponekad sam bio zapanjen nekim razmišljanjima. Neki su tu videli samo mogućnost da reše svoje stambeno pitanje, a neki su opet u svemu pronašli ujdurmu vlasti i predizbornu kampanju. Ovim prvima stvarno nemam šta da kažem. Mnogi verovatno delom i preživljavaju baveći se sivom ekonomijom i teško je gladnom objašnjavati da se suzdrži. Ovim drugima mogu poručiti da su pripreme počele davno pre i da je puno znoja trebalo da bi se uopšte vlast ubedila da je ovako nešto potrebno.
Kada sve ovo ostavimo po strani, ostaje stvarno pitanje – zašto treba da se borimo protiv “sive” ekonomije? Ma šta mi govorili, i “siva” ekonomija je ekonomija i stvara neki prihod. Razlika između “sive” i regularne ekonomije je u tome što se “siva” obavlja bez formalne dozvole, bez ikakve zdravstvene i druge kontrole i ne plaća se nikakav porez. Postoji i tzv. “crna” ekonomija, ali to je već klasičan kriminal.
Dragi naši,
Zadovoljstvo mi je da mogu da vam saopštim jednu novost. Od ovog broja “Porodičnog magazina” imamo novog saradnika. Reč je o prof. Dr Vladimiru Jorgi, redovnom profesoru Medicinskog fakulteta u Beogradu, vrhunskom stručnjaku sportske medicine i legendi karate sporta ne samo na ovim prostorima. Profesor Jorga će nas kroz svoje tekstove upoznavati sa pravilima bezbednih sportskih aktivnosti u skladu sa vašim godinama, ali i razbijati zablude i predrasude o pravilnoj ishrani.
Svedoci smo da je zdravlje postalo veoma unosan posao. Svetski proizvođači lekova u svojoj misiji ne vide samo lečenje bolesnih ljudi već i zgrtanje novca. Naravno, bez odgovarajuće zarade svaki posao pre ili kasnije nestane, ali ponekad zna i da se pretera. Sećate se one panike sa svinjskim ili kokošijim gripom. Tresla se gora, rodio se miš. Neki ljudi su nastradali, ali statistika je na kraju rekla – uobičajeni broj žrtava. Surovo, ali istinito. Grip je po pravilu bezazlena bolest, ali za određene kategorije ljudi sa zdravstvenim problemima, može biti koban.
Dragi naši,
Nova godina je sjajan “teren” za nove početke, nove ideje, nove poduhvate... U skladu sa tim, i mi vam na početku ove 2017. godine poklanjamo novi, redizajnirani, poboljšani “Porodični magazin”. Potrudili smo se da u njega uključimo sve vaše ideje, primedbe, sugestije, kritike... a rezultat toga upravo držite u rukama.
Pored “plodnog tla” za nove početke, sam start nove kalendarske godine je idealno vreme i za - obećanja. Sasvim smo sigurni da ste i vi dosta toga obećali sebi i onima koji su vam dragi na kraju prošle i početku ove godine. Evo, mi vam u ime Marketing sektora i u ime celokupnog tima GOMEX-a obećavamo da ćemo tokom narednih tristotinešezdeset i nešto dana biti još bolji i interesantniji!
Kad već spomenusmo interesantne stvari, da se dotaknemo samo neke od priča koje ćete imati prilike da pročitate u ovom broju “Porodičnog magazina”... Dakle, potrudili smo se da saznamo ko je i kada prvi skuvao gulaš. Videćete, ovo (skoro) svima omiljeno jelo uopšte nema tako jednostavnu istoriju kao što biste možda pomislili.
Dragi naši,
U prošlom broju Magazina pisao sam o protekloj godini koja nije bila laka, a sada želim da vam pišem malo o onome što očekujem u sledećoj godini.
Odmah da kažem da u poslovnom pogledu očekujem realno poboljšanje. Neki neophodni potezi su urađeni i dobre firme će moći to da iskoriste za bolje poslovanje. One druge, koje nisu dobro organizovane, čeka teška borba za preživljavanje. To je uvek tako i tako treba da bude.
GOMEX je uvek radio u teškim situacijama, ali je učio, prilagođavao se i zato sa prilično optimizma gledamo u našu budućnost. I dalje me brinu javna preduzeća koja su još uvek nereformisana pa se bojim da će i dalje neopravdano opterećivati pleća građana. To je težak i ekonomski i politički problem, ali on mora biti rešen.
Dragi naši,
Odlazi još jedna godina. Nije bila baš najbolja, ali ni najgora... jedna od onih koju ćemo brzo zaboraviti što i nije tako loše.
Sećam se kada smo dočekivali “milenijumsku” dvehiljaditu godinu. Ne znam šta sam baš tačno očekivao, ali očekivao sam nešto. Novi milenijum, nove tehnologije, svet bi morao biti bolji... Na žalost, ništa se specijalno nije dogodilo. Svet je postao još luđi, došli su novi ratovi, ali na našu sreću, mi više nismo bili udarna vest na medijima.
Jeste da se teško živi, ali ipak živimo u miru, naša privreda se polako transformiše, neki se problemi rešavaju. Država je uspela da uredi svoju blagajnu, a pošto je to najveći novčanik, imaće to dobar uticaj i na novčanike običnih ljudi. Ne verejum da će se boljitak snažnije osećati jer su nam još uvek izdaci za kamate veći od onoga što smo više proizveli, ali to je taj put i njime treba nastaviti.
Dragi naši,
Nadam se da ste primetili naš Selektor popusta, program koji vam omogućuje da izaberete deset proizvoda na kojima ćete ostvariti popust u toku kalendarskog meseca. Neki potrošači su pogrešno shvatili da imaju pravo na samo jednu kupovinu po proizvodu, ali to nije tačno. Izabrani proizvod možete kupovati tokom celog kalendarskog meseca.
Ispunili smo i drugo obećanje. Na policama se nalaze mleko, jogurt i kajmak sa Peštera. Nije lako obezbediti dostavu sveže robe sa Peštera. Interesantno je da i naš dobavljač mora da prikuplja mleko sa vozilima koja imaju pogon na sva četiri točka, jer kada krene zima, tamo je baš ZIMA. Ovo su proizvodi za one koji su okrenuti zdravoj i kvalitetnoj hrani. Uspeli smo da dogovorimo i promotivni period kada će cene biti vrlo prihvatljive kako bi svi mogli da probaju proizvode.
Dosta potrošača mi se javljalo sa nekoliko interesantnih pitanja.
Dragi naši,
Kao što sam i obećao, krenuli smo sa SELEKTOROM POPUSTA, koji donosi nove pogodnosti za korisnike Kartice brojalice. Od sada više ne morate da čekate da se vaš omiljeni proizvod nađe na akciji. Idite na naš sajt www.gomex.rs, izaberite Selektor popusta i izaberite deset artikala koje ćete kupovati sa popustom tokom tog kalendarskog meseca. Ovo je napokon samo VAŠA akcija, akcija koju ste vi kreirali. Napravili smo aplikacije i za pametne telefone tako da vam sve ove mogućnosti budu što pristupačnije. Ovakav program nema ni jedan trgovački lanac u Srbiji, a ni u regionu, jer on nije kupljen u inostranstvu već su ga kreirali gomexovci uz pomoć kolega iz domaćih specijalizovanih IT kompanija. Više o svemu pročitajte u ovom broju i... napred u akciju!
U proteklom periodu smo imali i aferu vezanu za dečije kašice u kojima je pronađena veća koncentracija pesticida. Po našem starom običaju odmah smo krenuli sa širenjem panike, a da pravog razloga nije bilo. Naš zakonodavac je sa pravom bio oprezan u određivanju dozvoljenih granica za prisutnost pesticida pa su te vrednosti određene vrlo nisko. To znači da su granice pređene, ali utvrđene količine pesticida su ipak još uvek dovoljno daleko da bi neposredno ugrozilo zdravlje dece.