Žene imaju svoj dan, ali i svoju godinu. To je 1975. godina, kada su Ujedinjene nacije priznale Međunarodni dan žena i istovremeno proglasile tu godinu za Međunarodnu godinu žena.
Teško je utvrditi kada je tačno 8. mart ustanovljen, ali je prvi javni događaj koji se za njega vezuje bio marš žena ulicama Njujorka koji se desio 1908. godine. Više od 15.000 žena je prodefilovalo zahtevajući pravo glasa, bolje uslove rada, veće plate i kraće radno vreme. Godinu dana kasnije, 28. februara 1909. godine, u Sjedinjenim Američkim Državama je obeležen prvi dan žena.
Klara Cetkin, lider ženske kancelarije Socijaldemokratske partije Nemačke predložila je 1910. godine da se uvede Međunarodni dan žena. Ona je sugerisala kako bi svake godine određenog dana u celom svetu trebalo proslavljati dan žena, da bi se ženama dala podrška u ostvarivanju njihovih zahteva i izjednačavanju njihovog društvenog statusa sa statusom kakav imaju muškarci. Već naredne (1911.) godine, Dan žena je obeležen u Austriji, Danskoj, Nemačkoj i Švajcarskoj.
Od svog nastanka početkom 20. veka, Međunarodni dan žena se proslavlja 8. marta svake godine; proslavljaju ga državne institucije, razna udruženja žena i dobrotvorne organizacije, a u 28 država sveta to je neradan dan (između ostalog, na Kubi, u Rusiji, Belorusiji, Ukrajini, Mongoliji i Vijetnamu)... Ipak, u nekim zemljama, 8. mart je neradan samo za žene, kao što je to slučaj u Kini ili Nepalu.
Iako je prošlo više od jednog veka od kako je ustanovljen, osnovni cilj dana žena - ženska ravnopravnost sa muškarcima - još uvek nije u potpunosti postignut.
Mnogi se još uvek sa setom sećaju sindikalnih osmomartovskih putovanja i proslava, koja su bila karakteristična za sedamdesete i osamdesete godine prošlog veka kod nas. S obzirom na ovako bogatu tradiciju, simbolični osmomartovski pokloni pa makar u vidu nekog lepog cveća još uvek su praksa po kolektivima širom naše zemlje.