Banatski Karlovac, smešten u srcu Južnog Banata, mnogima je ostao u sećanju kao mesto bogate istorije, velikih snova i nadanja…
Kroz ovo mesto prolazi međunarodni put Beograd-Vršac-Temišvar, a postoji i železnički pravac koji spaja pomenute gradove. Banatski Karlovac je udaljen 65km od Beograda, 40km od Pančeva i 25km od Vršca. Na njegovoj teritoriji nalazi se i biser Deliblatske peščare, Devojački bunar.
Ukoliko vas put nanese u ove krajeve, osetićete duh prošlih vremena i videćete staru gradnju - tipične vojvođanske zgrade i kibicfenstere (izbočene prozore) koji su meštanima služili poput osmatračnice, devojkama da lakše spaze svog voljenog, a ženama da razgovaraju sa komšinicama. Kao verni spomenici takve gradnje ostale su zgrade Mesne zajednice i Železničke stanice.
Banatski Karlovac je planski naseljen 1802. godine i tada se zvao Karlsdorf, dok su prvi stanovnici bili Nemci. Kasnije, ovo mesto naseljavaju i Sloveni. „Herc i sin“ bila je prva fabrika mesa i mesnih prerađevina koja je kasnije radila pod imenom „Banat“, ali nije odolela promenama koje je nosilo vreme. Ime koje je obeležilo život Banatskog Karlovca bio je doktor Svetozar Mijatović. Bio je predsednik opštine, koji je ostao upamćen i po tome što je otvorio porodilište u kom se rodilo oko 3000 dece.
Ukoliko se nekada nađete u Banatskom Karlovcu, trebalo bi da obiđete izletište Devojački bunar, za čiji su nastanak vezane mnoge legende poput one o Dostani, prelepoj devojci nesrećne ljubavi. Naime, legenda kaže da se Dostana zaljubila u onog u kog nije smela, a zbog te ljubavi, meštani su je ubili pokraj bunara. Kamenovali su je zajedno sa njenim izabranikom, mladim Turčinom. Kao uspomena na nesrećnu ljubav, ostala je netaknuta priroda u jedinstvenoj kontinentalnoj pustinji.
Veštačko jezero Beli Bager predstavlja posebnu atrakciju za ljubitelje ribolova. Poseban duh lepote nudi u proleće kada sve ozeleni. Ovo jezero nastalo je iskopavanjem peska za potrebe ciglane, a nalazi se na putu prema Vršcu.
Stiče se utisak da je ovo mesto u svojoj istoriji i lepoti prirode tu da vam leči dušu kroz tišinu koja diše. Podsetiće vas na neka stara vremena, osetićete specifičan miris borove šume sa Devojačkog bunara, koja vas prosto mami ka sebi dok pijete prvu jutarnju kafu u nekom lokalnom kafiću. Jednostavno, pohrlićete ka njoj, bez mogućnosti da odolite.