Reč „meze“ potiče iz turskog jezika i znači predjelo ili grickalice. Ipak, originalno značenje dolazi od persijske reči „maza” koja predstavlja uživanje i isprobavanje ukusa.
Običaji u našim krajevima nalažu da goste dočekujemo sa lepo postavljenim stolom na kom se već nalaze hleb i hladno predjelo. Puna, bogata trpeza je oduvek bila način povezivanja sa porodicom i prijateljima, sa ljudima koji su nam dragi...
Tu će se uvek naći i razne pitice, salate sa povrćem, ajvar, mladi i stari sirevi, masline, šunke i kobasice. Od svega po malo. Upravo nam je taj način postavljanja stola ostao još od vremena Osmanskog carstva, a kraće se naziva meze.
U nekim bliskoistočnim i afričkim regionima, posebno u pretežno muslimanskim zemljama gde se alkohol ređe konzumira, meze se često služi kao deo obroka sa više jela, dok u Grčkoj, Turskoj i na Balkanu meze više funkcioniše kao sitno posluženje dok se pije ili razgovara.
S obzirom na to da je i mediteranska kultura imala uticaja na našu kuhinju, grčka predjela su takođe veoma prisutna u našim domovima. Feta sir, maslinovo ulje, masline, paradajz salata, tzatziki salata… Ipak, po nepisanom pravilu, na stolu moraju da se nađu suhomesnati proizvodi.