U jednoj od scena iz filma Serđa Leonea “Once Upon a Time in America” (Bilo jednom u Americi), mali Petsi kupuje “Charlotte Russe” za svoju simpatiju Pegi. Dok čeka da se ona okupa, dečak odmotava papir i jede prvo šlag, onda trešnju, pa biskvit… Na kraju zgužva papir i sakrije ga u džep.
Špagete bolonjeze poznate su širom sveta i svi ih dovode u vezu sa istoimenim italijanskim gradom. Ipak, gradonačelnik Bolonje prošle godine je izjavio kako bi mu bilo draže da je njegov grad poznat po nekom od ukusnih jela koja stvarno potiču odatle.
Zanimljivo je da su izvorna meksička jela pripremana bez masnoća ili biljnog ulja. Termički su obrađivana u velikim metalnim ili glinenim posudama.
Italijani su neprikosnoveni mađioničari kada je reč o pripremi hrane i nije čudo što je italijanska kuhinja svetski poznata i voljena. Međutim, ako ste mislili da je hrana ista u svakom delu Italije, pogrešili ste.
Šljiva je zaštitni znak Srbije. Bez nje se ne može zamisliti ni opisati kako to izgleda voćarstvo u našoj zemlji.
Kukuruz je poreklom iz Južnog Meksika, a po zvaničnim podacima, na Stari kontinent ga je doneo Kristofer Kolumbo. Popularnost ove žitarice je ubrzano rasla, te je nedugo potom stigao i do Francuske, Italije, Balkana i Turske.
Pojam kineske kuhinje obuhvata više različitih stilova iz kineskih regija i pokrajina.
Punjene paprike smatraju se jednim od omiljenih tradicionalnih srpskih jela. Međutim, zanimljivo je da koliko je to jelo “naše“ - toliko je i grčko.
Hačapuri je gruzijsko nacionalno jelo koje se služi u restoranima, ali se prodaje i kao brza hrana.
„Semifreddo” je italijanska poslastica čije ime u doslovnom prevodu znači „poluhladan“ ili „polusmrznut“. Svrstava se u klasu deserta sličnih sladoledu.
U Meksiku se ovaj kolač posluživao u posebnim prilikama - obično na rođendanima i venčanjima. Iako se sa velikom sigurnošću može reći da je nastao u Meksiku, postoje i verovanja da je nastao u Nikaragvi, zemlji koja se nalazi u Centralnoj Americi.
Pasulj je veoma popularan u svim zemljama sveta, a zauzima i posebno mesto u vegetarijanskom načinu ishrane, te je samim tim dospeo na listu omiljenih jela u Indiji.
„Tarta de Santiago“ je kolač poreklom iz Galicije, koji vuče korene još iz srednjeg veka. Recept za ovu poslasticu nastao je 1577. godine.
Kanada je ogromna i njeni stanovnici dolaze sa svih strana sveta, pa je nemoguće generalizovati i izdvojiti tipičnu kanadsku kuhinju, ali se može reći da je moderna kuhinja ove zemlje inovativna i pomalo avangardna.
Predstavljamo vam jedan od istočnoevropskih uskršnjih recepata. Ukoliko vam se dopadne, ne čekajte sledeći Uskrs da ga ponovo primenite.
Neki ih mažu džemom, čokoladnim kremom ili šećerom... Međutim, postoji jedna posebna vrsta - „Crêpes Suzette“..
Dosadilo nam je da jedemo pohovane odreske i svinjsko pečenje, pa evo jednog predloga za eksperimentisanje.
Ako želite da se prepustite čarima kineske kuhinje i okušate se u pripremi jela, pratite uputstva u nastavku...
Ono što je pica kod Italijana, to je “Quiche” kod Francuza, pa bismo ga shodno tome mogli nazvati i francuskom picom.