Najstariji zapisi o upotrebi začina su oni biblijski, u kojima se pominju anis, bosiljak, celer, cimet, menta, timijan, šafran... Sve su to začini koji, među mnogim drugim, sada pronalaze mesto u vitrinama i na policama naših kuhinja.
Uzgoj začinskog bilja počeo je pre mnogo hiljada godina u Egiptu, Kini, Indiji, Persiji i Grčkoj, a dobro nam je poznata i 5.000 godina duga tradicija poznavanja lekovitih svojstava i lečenja belim lukom i đumbirom u Kini. Tamo je lečenje biljem (upravo zahvaljujući poznavanju njegovih svojstava) bilo dovedeno do savršenstva.
U srednjevekovnoj Evropi, začini su imali značajnu političku ulogu, sličnu kao danas nafta, a bogatstvo ljudi se često merilo zalihama crnog bibera. Evropska ekspanzija začina je počela u 14. veku, otvaranjem „Puta začina“, morske veze sa Istočnom Indijom, i tom trgovinom su se obogatile prvo arapske države i italijanski gradovi-države, a zatim i kolonijalne sile.
Većina začinskog bilja koristi se u medicinske svrhe, pa ćemo njihovom upotrebom tako, osim zabave prilikom spremanja i kasnijeg uživanja u ukusu, sebi i svojim bližnjima obezbediti i mnoge zdravstvene benefite. Neki od začina blagotvorno deluju na organizam i pomažu kod digestivnih problema, problema sa krvnim pritiskom, cirkulacijom...
Posebno ljuti začini su višestruko korisni, iz razloga što poboljšavaju krvotok, ublažavaju bol, podižu imunitet i pomažu našem imunom sistemu da se bori protiv slobodnih radikala... Začini su začuđujuće bogati antioksidansima i u tom smislu mogu se uporediti sa voćem i povrćem. Oni imaju zaštitnu ulogu, ali smanjuju i upalne procese, koji često prethode mnogim hroničnim bolestima, a takođe ubrzavaju i metabolizam.
Danas kada začini i začinsko bilje više nisu toliko skupi kao što su nekad bili i kada ih može priuštiti svako domaćinstvo, teško je zamisliti kuvanje bez njih. Svojom raznolikošću mirisa, ukusa i boja, oni u odgovarajućem promeru i kombinaciji, svako jelo mogu učiniti posebnim. Dodaju se većini slanih jela tokom kuvanja, kako bi se obogatio ukus ili ponekad i kao ukras gotovom jelu. Slatkim specijalitetima se takođe mogu dodati začini i začinsko bilje poput mente i matičnjaka, a za pečenje pojedinih kolača, cimet i vanilija su gotovo neizostavni.
U zavisnosti od toga šta spremate, možete iskoristiti i mešavine nekih od osnovnih začina, posebno odabranih i sastavljenih za određenu vrstu jela; Tako se razlikuju mešavine začina pripremljene kao dodatak pecivima, mesu, ribi, testenini, salatama, kao i tradicionalnim jelima poput čorbe, sarme, pasulja, boranije...